Mecena - rod riječi

Vladimir Anić u Rječniku hrvatskog jezika navodi da riječ mecena označava pokrovitelja, onoga koji novcem i materijalnim dobrima pomaže napretku umjetnosti, znanosti, sporta itd. Podrijetlo riječi povezuje se s rimskim bogatašem Gajem Cilnijem Mecenatom koji je živio u 1. st. pr. Kr. Okupio je krug talentiranih pjesnika i umjetnika, a nekima je i novčano pomagao.

No, povijest nije naša tema. Kod riječi mecena gramatički rod ne podudara se s prirodnim spolom. Mecena je imenica ženskoga roda koja označava mušku osobu. Mecena se sklanja, i u jednini i u množini, kao imenica ženskoga roda.

No, ako se uz riječ mecena, u određenim slučajevima, nađe neka druga riječ (zamjenica ili pridjev), onda je ta riječ u muškom rodu.

Moji mecene odmah su me se sjetili.

Također, kada se uz riječ mecena nalazi pridjev, u jednini se sklanja prema sklonidbi muškoga roda (npr. dobar mecena). No, u množini se može sklanjati prema sklonidbi muškoga ili ženskoga roda (npr. dobri mecene; dobre mecene).

Imenica mecena nije iznimka po pitanju roda i spola. Brojni jezikoslovci navode i druge imenice. Primjerice, Marko Alerić i Tamara Gazdić Alerić navode i imenice kolega, sluga, vojvoda, tata, papa, vođa itd. I kod njih vrijede ista pravila kao i kod imenice mecena.

PIŠE: Anja Hudoletnjak