O jeziku bez roda
U zadnje vrijeme sve češće se susrećem s nedoumicama oko pisanja politički korektnih tekstova vezanim za gramatički rod imenica i ostalih promjenjivih vrsta riječi.
Razgraničimo odmah spol od roda. Spol nije gramatička kategorija, a rod jest, dakle spol nas ne zanima kada je jezik u pitanju. Rod je u jeziku oznaka koja se može, ali i ne mora poklapati sa stvarnim spolom/rodom.
No, krenimo na konkretnu situaciju na terenu.
Muško/žensko
Autori priručnika koje sam nedavno dobila na lekturu odlučili su isticati imenice u oba roda. Primjerice, natjecatelj/ica je najčešći tip slučaja na koji nailazim, i to je dvostruko pogrešno. Kao prvo, kosa crta znači „odnosno”, pa ovaj primjer možemo čitati jedino kao „natjecatelj odnosno ica”. Zapamtite, ne piše „natjecateljica” nego „ica”, a „ica” nije riječ, to je sufiks. Treba napisati kompletnu riječ iza kose crte, dakle natjecatelj/natjecateljica. Druga opcija je natjecatelj(ica), ali to ne funkcionira u padežima i tu se opet moramo poslužiti kosom crtom (natjecatelju/natjecateljici). No, sada dolazimo do drugog problema, a to je praktičnost - dosljedno provođenje dvostrukih oblika imenica zajedno s pridjevima, brojevima i glagolima ponekad jako opterećuje tekst!
Bez roda
No, glavni motiv za pisanje ovog teksta bio je članak objavljen na Telegramovu lifestyle portalu SUPER1 naslova: Donosimo ekskluzivni intervju sa Sarom Ramirez koji su u novim epizodama Seks i grada utjelovili lik Che. Već iz samog naslova vidljiv je problem - nelogičnost i neusklađenost ne samo roda, nego i broja. U nastavku članka o Sari Ramirez autorica Latica Martinis Filković piše u ženskom rodu jednine kada su u pitanju imenice i pridjevi, a u muškom rodu množine kod glagolskih oblika. Budući da nisam uspjela doći u kontakt s autoricom teksta, mogu samo pretpostaviti da je taj način pisanja dijelom rezultat doslovnog prijevoda s engleskog. No, engleski neka bije svoje gramatičke bitke, a mi moramo svoje.
Tekst piše o glumici koja se izjašnjava binarnom (bez roda) i biseksualnom. Započinje nadnaslovom GIRL POWER. Ako je Sara Ramirez nerodna/bezrodna osoba, sumnjam da želi uz sebe riječ girl. Zatim slijedi tekst u kojem piše „nebinarna glumica”, „klinka” i „Meksikanka”, dakle, određen je ženski gramatički rod, a riječ je o nebinarnoj osobi. Zatim, ako je subjekt rečenice imenica ženskog roda u jednini, tada joj se i glagol mora prilagoditi: „Nebinarna glumica je rekla...”, a u tekstu se koristi oblik „Nebinarna glumica su rekli”. Doduše, postoji takva formulacija i dandanas u Međimurju (sjetite se pjesme Mamica su štrukle pekli), no to je slučaj izricanja poštovanja, obično starijim osobama, spada u dijalekt i to već arhaičan. Na kraju krajeva, ako je osoba nebinarna, onda ni ne možemo pisati o glumici, klinki i Meksikanki, pa u startu ova međimurska formulacija pada u vodu.
I, sada, kako postići da vuk bude sit, a ovce na broju?
Prvo, u slučaju nebinarnosti, trebalo bi izostaviti sve imenice koje upućuju na rod/spol, konkretno izostaviti frazu girl power jer upravo se u nebinarnosti o tome radi. Također, sve imenice i pridjeve i druge riječi koje u sebi nose oznaku roda prilagoditi kontekstu i približiti neutralnosti koliko nam to jezik dozvoljava. Riječ „osoba” je dobar primjer, i koristi se kao neutralan oblik kojim imenujemo ne samo oba spola/roda, nego je često i oznaka anonimnosti jer tom rječju izostavljamo i zanimanje, i dob i drugo. (Osoba je rekla.) U ovom slučaju moglo se pisati samo ime i/ili prezime kao subjekt rečenice, a predikat izreći u aoristu ili imperfektu. Da, to su arhaični oblici i zvuče čudno, ali ono što je napisano zvuči još čudnije.
No, što učiniti u slučajevima kad moramo napisati da je netko glumac ili glumica, Meksikanac ili Meksikanka, a ne želimo upotrijebiti ni muški ni ženski rod? To više nije u domeni mojeg djelovanja jer ja kao lektor ipak nisam netko tko propisuje pravila, već tko ih primjenjuje, ali kao kroatist jedino rješenje vidim u novim oblicima u srednjem rodu, no to sa sobom nosi nove probleme (ovo Meksikanče znači mlado, dijete, a glumilo umjesto glumac nosi pejorativan prizvuk poput piskaralo).
U dodavanju ženskih imenica za pojmove koji su dosad bili rezervirani samo za muški rod treba paziti na izvanjezičnu stvarnost, a to su situacije u kojima žena naprosto ne može biti to što riječ opisuje. Konkretno, fratrica. Fratar je svećenik, redovnik katoličkog reda (uglavnom se odnosi na franjevce). Kao što znamo, franjevci su isključivo muški red, a i sama riječ „fratar” znači „brat”. Kada bi fratri pokrenuli neki uniseks svećenički red u koji bi počeli primati i žene, vjerujem da ih ne bi nazivali braćom, već sestrama, a taj termin već postoji u formi „časna sestra”.
Zaključak
Promjene u društvu postoje i jezik ih ne smije ignorirati. No, politička korektnost mora ići ruku pod ruku s inteligencijom - ako smo korektni, onda smo i pametni. Drugim riječima, jezik i politika moraju se naći na zajedničkoj stazi koja se zove prosvijećenost.