Mnogi bi rekli da su spojnica i crtica sinonimi, ako ne i istoznačni pojmovi, no između ova dva pravopisna znaka postoji mala ali zamjetna razlika koja ne uvjetuje samo različito pisanje, već i različito upotrebljavanje u tekstu. Naime, spojnica (-) je kratka i piše se bez bjelina slijeva i zdesna, dok je crtica ( – ) duža te uključuje bjeline s obje strane znaka.

Spojnicu najčešće koristimo u slučaju kad želimo spojiti dvije riječi u jednu cjelinu pri čemu te riječi mogu biti iste vrste (tik-tak, dvoje-troje, zemlja-zrak), različite vrste (pH-vrijednost, 18-godišnjak) te čak antonimi (hoćeš-nećeš, lijevo-desno, povuci-potegni). Spojnicom se služimo i u pisanju ženskih prezimena zbog spajanja djevojačkog i vjenčanog prezimena poput Ivane Brlić-Mažuranić, Anke Mrak-Taritaš i Kolinde Grabar-Kitarović, a isto se pravilo primjenjuje na varijante imena kao što su Ana-Marija, Jean-Paul i sl.

S druge strane, u složenicama poput „englesko-hrvatski“ i „političko-ekonomski“, samo se druga riječ povezana spojnicom (hrvatski, ekonomski) sklanja po padežima, dok prva riječ uvijek zadržava isti oblik. Spojnice se također koriste i pri naglašavanju padežnih nastavaka u kraticama (INA-e, NATO-a), a možemo je pronaći i kod rastavljanja riječi na slogove te prelaska u novi red.

Što se tiče crtice, njezino korištenje također obuhvaća spajanje riječi u cjelinu, no za razliku od spojnice, barem jedna sastavnica mora biti višerječna (pola sata – sat, možeš – ne možeš). Upotrebljavamo je i za izražavanje raspona (let Osijek – London, autocesta Rijeka – Zagreb, A – Ž), dok je najpopularnija upotreba crtice u navođenju upravnoga govora te nabrajanju.

Piše: Mihailo Valjetić

Gleda, kritizira i izvještava o najnovijim TV serijama, tweeta, prevodi, a u slobodno vrijeme studira matematiku u Osijeku.