Kažemo li za žensku osobu koja se bavi knjigovodstvom da je knjigovođa ili knjigovotkinja? Hrvatski jezik, kao i svi slavenski jezici, u svojim promjenjivim vrstama riječi donosi razliku u rodu. Dakle, razlikujemo ženski, muški i srednji rod, koji ne treba brkati sa spolom, već u jeziku govorimo o gramatičkome rodu. S druge strane, postoji nešto što zovemo izvanjezičnom stvarnošću, dakle bića u stvarnosti imaju svoj spol - muški odnosno ženski, koji se ne mora nužno poklapati s gramatičkim rodom riječi kojom ih imenujemo. Pojave, stvari ili bića koja u jeziku imaju jedan rod, u stvarnosti mogu biti drugog roda/spola. Na primjer, žirafa je imenica ženskog roda, ali odnosi se i na mužjaka. Zatim, kupac je imenica muškog roda, ali se odnosi i na ženu koja kupuje. 

Borba za ženska prava donijela je i borbu za "ženski jezik", to jest postalo je politički nekorektno upotrebljavati imenice muškog roda za osobe ženskog spola. Na primjer, nije poželjno reći za ženu da je doktor, profesor ili sudac. Pravilnije je - i zbog društvene stvarnosti, i zbog gramatike - za ženske osobe upotrijebiti imenicu u ženskome rodu. No, za neka zanimanja ne postoje imenice ženskog roda kao što je ronilac ili pak spasilac. Ipak, za većinu zanimanja imamo imenicu i u muškom i u ženskom rodu, pa tako i za knjigovođu. Ženski oblik je knjigovotkinja.