Neki sam dan primila upit vezan za deklinaciju stranog ženskog imena.

U pitanju je bilo osobno ime Ana-Maria Beatrice.

Ovo je zgodan primjer za ponavljanje pravopisa i gramatike jer su sva tri dijela imena specifična: prvo, imamo spojnicu (-), zatim tu je problematični završetak -ia, a onda slijedi ime koje fonetski nije prilagođeno hrvatskome (čita se Beatriče ili pak Beatris, ovisno o tome odakle je gospođa).

Deklinira se ovako: Ana-Marije Beatrice, Ana-Mariji Beatrice, Ana-Mariju Beatrice, Ana-Marijom Beatrice.

Kao što vidite, deklinirala sam samo dio Maria i umetnula j jer je takav pravopis. No, zašto smo deklinirali Mariju, a Anu i Beatrice ne?

Ana je s Marijom spojena spojnicom u jednu cjelinu, tako da se deklinira samo drugi dio, kao i kad bi pisalo Anamaria. (Postoji i varijanta Ana Maria, ali to su onda dva odvojena imena, i svako se deklinira posebno.)

Ostala nam je Beatrice. Ona se uopće ne deklinira jer spada u skupinu ženskih imena koja ne dekliniramo (poput Ines, Karmen, Margot ili Nancy).