Čitajući tekstove različite tematike, nailazimo na brojne engleske izraze. Ponekad su to riječi posuđene iz engleskog jezika (anglizmi), ali ponekad su tekstovi zasićeni izravno preuzetim engleskim riječima, izrazima ili čak hrvatskim spojevima građenima po uzoru na engleske.

Razumljivo je da je teško pratiti nova otkrića i postignuća na području tehnologije i znanosti. U takvim se slučajevima uzimaju strane riječi koje se postepeno prilagođavaju hrvatskom jeziku. No, nema potrebe za stranim riječima kada hrvatski jezik već ima svoju riječ.

Također, nije potrebno formirati nazive ili kombinirati riječi kao u engleskom jeziku jer to nije u duhu hrvatskog jezika. Takvi se izrazi lako prepoznaju i često narušavaju normu hrvatskog standardnog jezika. Primjeri koji to potvrđuju su Davis Cup igrači i Zagreb Film Festival. Ispravno je igrači Davis Cupa i Zagrebački filmski festival. Iako svatko ima pravo birati naziv kakav želi, velike i važne manifestacije trebaju ostati vjerne našem jeziku. Možemo pronaći niz filmskih festivala čija su imena formirana po uzoru na engleske – Brač Film Festival, Dalmatia Film Festival, Motovun Film Festival itd. Jasna je i vidljiva želja za prilagođavanjem trendovima i stranoj publici, ali zašto se ne bismo istaknuli i ponosili svojim hrvatskim nazivima? Smatram da su Pašmanske filmske večeri, Đakovački rezovi i Karlovačko riječno kino jednako privlačni i zanimljivi.

PIŠE: Anja Hudoletnjak