S obzirom na to da u jelovnicima i na kulinarskim portalima postoji nekoliko termina: tatarski biftek, tartarski biftek, tartar itd., a paralelno postoji tartarski odnosno tartar-umak, bacila sam se u potragu za porijeklom imena i provjerila u rječniku ispravnost pisanja termina.

Dakle, jelo od sirovog mesa za koje se po legendi vjeruje da su ga izmislili Tatari zove se tatarski biftek. Dozvoljava se i upotreba s r, odnosno tartar-biftek.

No, ako se upotrijebi varijanta s r, mora se dodati i riječ biftek, zajedno sa spojnicom, jer ako napišemo samo tartar, možemo doći u zabunu i pomisliti na umak. Tartar je umak od majoneze, kapara i začina koji se najvjerojatnije nekad servirao uz tatarski biftek pa se na engleskom taj odrezak zove tartar steak, kao meso koje se jede s tartar-umakom.

Je li kod nas došlo do zabune u prijevodu pa smo Tatare, a ne tartar-umak povezali s biftekom, teško je reći, ali danas je, smatram, najpraktičnije odvojiti odrezak od umaka tako što ćemo mesno jelo nazvati tatarskim biftekom (bez r), a umak tartar-umakom.

Inače, tatarski biftek radi se uglavnom od goveđeg, junećeg mesa, a ponegdje i od konjskog što je izgleda izvornija varijanta - sirovo meso odleži u začinima te se pomiješa s lukom i sirovim jajetom. Legenda kaže da su takav odrezak Tatari spremili pod sedlo ujutro, jahali i pojeli ga na kraju dana. No, vjerojatnije je da su hladno sirovo meso stavljali na konje u ljekovite svrhe, za zacjeljivanje rana konjima jer sirova pljeskavica po kojoj ste cijeli dan jahali sigurno navečer više nije jestiva. :)