Jedno od čestih pitanja govornika hrvatskog jezika jest piše li se jeli ili je li.

Premda se čestica li u nekim slučajevima „stopila“ s riječi na koju se naslanja (usp. ili, kamoli, kadli), ona se u pitanju piše odvojeno: je li. Je je 3. lice prezenta glagola biti: 1. ja sam, 2. ti si, 3. on/ona/ono je... Radi se, dakle, o dvije riječi, i to različite vrste.

Do pogreške u pisanju dolazi jer se niz je li izgovara kao jedna naglasna cjelina, jedna riječ. Naime, obje su riječi bez vlastitog naglaska, pa se u govoru međusobno „naslanjaju“ jedna na drugu, a potom i na 3. riječ koja ima naglasak. Zato se pitanje Je li jȁsno? izgovara kao jedna riječ, s jednim naglaskom: [jelijȁsno]. Riječi se, naravno, pišu odvojeno.

Isto za skup je li vrijedi kad je pitanje uvršteno u složenu rečenicu, npr. Provjeri je li jasno. čita se [pròvjeri jelijȁsno].   

Piše: Ivan Baričević