Ne tako davno pisali smo o administrativnom stilu hrvatske policije. Nećemo štedjeti ni ostale. Osvrnimo se malo na pravne tekstove odnosno na to kako govore i pišu pravnici.

Pisanje ugovora je izazov. Jezik ovdje ne smije biti sporedan jer svako slovo, zarez i brojka mogu promijeniti životnu situaciju. No, u težnji za jasnoćom, ponekad birokracija ode predaleko, pa jezik toliko učini formalnim da prestane biti jezik. Jer, ipak, jezik u konačnici koriste ljudi.

Pravnici često upotrebljavaju ovakve formulacije:

U ugovoru o kupoprodaji nekretnine sagrađene 1950. godine, koji ugovor je sastavljen od strane odvjetničkog društva...

Kao što vidite, riječ ugovor ovdje je drugi put nepotrebno ponovljena (iz, vjerojatno, težnje za jasnoćom). Također, pravni dokumenti vole pasiv, no on nije u duhu hrvatskoga jezika. Tako da bi ta rečenica trebala glasiti ovako:

U ugovoru o kupoprodaji nekretnine sagrađene 1950. godine, koji je sastavilo odvjetničko društvo...