Jezik se ne odnosi samo na područje govora i pisma, već često nosi i kulturološka, nacionalna i politička pitanja. Određene su riječi tijekom povijesti bile zamijenjene drugim riječima koje su se u tom trenutku smatrale prikladnijima.

Jedan od takvih primjera je riječ radnik. Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća željelo se zamijeniti riječ radnik riječju djelatnik. No, to se ne odnosi samo na tu riječ nego i na sve slične skupove: radnica – djelatnica, radno vrijeme – djelatno vrijeme, radnička prava – djelatnička prava i slično. Težnja nije ostvarena jer danas aktivno koristimo riječ radnik. Dogodilo se upravo suprotno, djelatnik se koristi rjeđe i samo u određenim slučajevima.

No, koja je riječ ispravna? Pravila nema, obje su riječi ispravne. Govornici sami biraju koja će riječ postati (ostati) popularnija, a koja će se izbaciti.

To nam potvrđuje i sam Zakon o radu koji navodi čak i više naziva, ali prednost daje riječi radnik. „Radnik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namještenik, službenik i slično – u daljnjem tekstu: radnik) je, u smislu ovoga Zakona, fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca.“

PIŠE: Anja Hudoletnjak