Od djetinjstva se susrećem s dilemom sklonidbe vlastitih imenica muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na –e. U nestandarnome sam jeziku često imala priliku čuti ponešto o „Juretu“ i „Tošetu“, kao i niz priča vezanih uz „Antea“.

Međutim, osobna imena poput Jure, Ante, Stipe, Toše, Mate i Mile u standardnome se jeziku dekliniraju kao imenice ženskoga roda:

N  Jure je Marijin sin.

G  U autobusu nema Jure.

D  Prilazim Juri.

A  Na stanici vidim Juru.

V  Jure, dođi ovamo!

L  Oni govore o Juri.

I  Idem s Jurom u školu.

PIŠE: Dora Makar