Hrvatski jezik jasno postavlja pravila i djeluje jednostavno sve dok se ne dođe do iznimaka. Kod imenica muškoga roda množina se tvori dodavanjem nastavka -i: prijatelj – prijatelji, automobil – automobili. Takva se množina zove kratka množina. Osim nastavka -i, mogu se dodati i nastavci -ov/-ev (hram – hramovi, zec – zečevi) i tada je riječ o dugoj množini.

No, postoje imenice muškoga roda koje mogu imati i dugu i kratku množinu. Riječ je o nekim jednosložnim i dvosložnim imenicama te o složenicama.

Neki od primjera jednosložnih imenica su vrag (vrazi, vragovi), vuk (vuci, vukovi), snijeg (snijezi, snjegovi). Već je u navedenim primjerima vidljivo da je kratka množina (vrazi, vuci, snijezi) stilski obilježena i ona se rijetko koristi. Popis jednosložnih riječi je veći, ali važno je još spomenuti dvor, ključ, muž, puž, nož, miš itd.

Neke od dvosložnih imenica koje mogu imati dugu i kratku množinu su bubanj, češalj, galeb, prsten itd. Primjeri složenica su ultrazvuk, velegrad, prototip.

Čak i bez stručnog jezičnog znanja kratku množinu određenih imenica muškoga roda prepoznajemo kao stilski obilježenu i rjeđu. S obzirom na to da nam je hrvatski materinski jezik, jezični osjećaj nas vodi prema češćem obliku. Stoga, u šumi mogu biti i vukovi i vuci, ali većini govornika prirodnije zvuči riječ vukovi.

PIŠE: Anja Hudoletnjak