Imenica sumnja potječe od zastarjelog oblika glagola misliti koji glasi mniti. Svaka od njezinih izvedenica sadrži osnovu sumnj- (sumnjiv, sumnjičav, sumnjičiti, osumnjičenik, itd.) pa tako i glagol sumnjati.

Mlađi oblik toga glagola, u kojem je procesom disimilacije -mnj- prešlo u -mlj-, a glasi sumljati, imamo priliku čuti u svakodnevnom govoru. Međutim, možemo reći da je standardni oblik sumnjati.

Sumljati je nestandardni oblik, što ga prema mišljenjima nekih lingvista ne čini nepravilnim ili manje vrijednim u jeziku.

PIŠE: Dora Makar