Moramo li uvijek pisati onako kako pravopisi i rječnici nalažu? I, ako svjesno napišete drugačije, je li to grijeh, neznanje ili možda novi put kojim bi i drugi trebali krenuti? Danas želim napisati riječ-dvije o tome treba li dilemu iz naslova pisati spojeno ili odvojeno. Bez veze ili bezveze?

Hrvatski pravopis i rječnici ne spominju riječ bezveze. Postoji samo imenica veza, uz čiju natuknicu čitamo da se u žargonu koristi kao dio fraze bez veze. Dakle, Anić konkretno predlaže odvojeno pisanje. Evo citata iz tog rječnika dostupnog na Hrvatskom jezičnom portalu:

bez veze žarg. (to je) glupost (nepotrebno, promašeno, deplasirano, pogrešno zamišljeno, loše usmjereno)

Također, rječnik navodi pridjev izveden iz te fraze - bezvezan, te još neke imenice poput bezvezant, bezveznjak (to spominje i Pravopis.hr), pa čak i glagol bezvezariti.

Pitam ja sada vas: zašto ne bismo frazu bez veze pretvorili u prilog i pisali spojeno - bezveze? Ta riječ, dakle spojena, imala bi jedan naglasak - isti onakav kakav koristimo u govoru. Jer bez veze su dvije fonetske riječi, to jest, dvije riječi od kojih svaka ima svoj naglasak.

Još jedno pitanje: tko od vas kaže: bȅz vȅze? Kladim se da svi kažete bezveze. E, sad, ovisno o kraju iz kojeg dolazite, stavit ćete naglasak na prvi (bȅzvezē), odnosno drugi slog (bezvȅze). U prvom slučaju produljit ćete zadnji slog nečim što se naziva zanaglasnom dužinom, ali sada vas detaljima o njoj neću gnjaviti.