U hrvatskom se ime francuskoga glavnoga grada piše i izgovara Pariz [pàriz]. Francuzi pišu Paris, a izgovaraju [parȋ]. To znači da je u hrvatskom krajnji suglasnik, koji se u francuskom izgovoru ispušta, sačuvan (usp. i engl., njem. Paris, rus. Париж/Pariž, mađ. Párizs [pariž] itd.) te zamijenjen svojim zvučnim parnjakom z (i ž iz navedenih primjera je zvučni glas).

Imena nekih stranih gradova u hrvatskom su se „udomaćila“ više ili manje se udaljivši od svojeg izvornog oblika. Osim Pariza to su i, npr., Beč (njem. Wien), Prag (češ. Praha) i Peking (kin. Beijīng). Ona su rano ušla u jezik u usporedbi s imenima gradova koja su u jezik ušla kasnije. Potonja se nisu prilagodila i pišu se izvorno: New York, Phnom Pehn, Lübeck, Guadalajara itd.

Postoji u hrvatskom i ime Paris [paris], a odnosi se na grčkog mitološkog junaka. Taj naziv nema veze s Parizom, pa ih svakako treba razlikovati.

Piše: Ivan Baričević