Jeste li ikada upotrijebili riječ najoptimalnije? Ako jeste, napravili ste jezičnu pogrešku. 

Kao što znamo, hrvatski jezik nam omogućuje lako stupnjevanje pridjeva. Primjerice: dobar, bolji, najbolji. Postoji li nešto bolje od najboljeg? Ne, uvjetno rečeno. Jer najbolji znači maksimum kvalitete. A maksimum je vrh, gornja granica. Ako netko pomakne granice maksimuma, on postaje novi najbolji. Dakle, preuzima titulu najboljeg, ali ne postaje najboljiji ni najviše najbolji.

Riječ optimalan dolazi iz latinskoga jezika i znači najbolji. Dakle, ako za nešto kažemo da je optimalno, ono u sebi nosi maksimum neke kvalitete. Bolji od optimalnog ne postoji jer je optimalno već samo po sebi najbolje. Ako se pojavi nešto što premašuje dosadašnje poimanje optimalnog, tada ono samo preuzima tu titulu i njega počinjemo percipirati kao optimalnog.

Tvoriti superlativ od riječi optimalno nije ispravno. Da, jezik nam omogućuje da dodamo naj, ali ako riječ optimalno vidimo kao najbolje, tada je puno jasnije da je još jedan naj ovdje suvišan.

Da zaključimo. Ako tražite najbolje rješenje nekog problema, i nađete ga, kažite kako ste pronašli najbolje rješenje (od kojeg nema bolje) ili optimalno rješenje (od kojeg također nema bolje). Ako se pojavi netko tko ima bolje rješenje od vašeg, njegovo postaje najbolje iliti optimalno.